U Drugoj gimnaziji Sarajevo 28.11.2025. obilježen je Dan solidarnosti sa Palestinom, dan ispunjen učenjem, empatijom i zajedničkim prisjećanjem na priče koje nadilaze granice i udaljenosti. Kroz različite aktivnosti učenici, profesori i gosti kreirali su prostor u kojem smo zajedno promišljali o humanosti, odgovornosti i važnosti podrške.

U trenutku kada u svijetu sve češće svjedočimo nedostatku empatije, dehumanizaciji i normalizaciji nasilja, ovakvi događaji postaju izuzetno značajni. Buđenje solidarnosti u ovakvim trenucima nije samo školska aktivnost već i čin građanske svijesti i ljudskosti. Mirovno obrazovanje poput ovoga podsjeća nas da je jedna od najvažnijih lekcija školovanja zapravo ona najjednostavnija, a najteža: kako biti čovjek. Upravo zato ovakvi susreti, razgovori i zajedničke akcije imaju ulogu formirati generacije koje razumiju vrijednost života, dostojanstva i brige za drugog.

Program “Think of Others” započeo je u 08:00 ujutro aktivnošću u kojoj su učenici, po ulasku u školu simbolično preuzimali papiriće s imenima i godinama poginule palestinske djece. Zajedno su lijepili imena po zidovima škole, stvarajući snažan, tiho izgovoren monument sjećanja kroz koji su hodnici postali simboličan prostor solidarnosti i svijesti o vrijednosti svakog izgubljenog života. Ponosni smo na naše učenike, koji su u obje smjene, kroz volonterizam i iskrenu požrtvovanost, učestvovali u svim aktivnostima i pokazali visok nivo empatije, odgovornosti i zajedničkog duha. 

Održana je i radionica “This is Not Watermelon”, u okviru koje su učenici crtali motive Palestine, tradicionalne simbole i elemente koji predstavljaju identitet i otpor palestinskog naroda. Uređenjem školskog prostora učenici su dodatno naglasili važnost kulture, pamćenja i solidarnosti. Slijedile su Tatreez radionice, koje je vodilo udruženje Carry for Palestine. Učenici su imali priliku upoznati tradicionalni palestinski vez, isprobati autentičnu nošnju i osjetiti mirise i okuse tradicionalnih začina, iskustvo koje je ponudilo neposredan i kulturološki bogat uvid u naslijeđe palestinske zajednice.

Posebno snažan dio programa bio je scenski performans koji su izveli učenici dramske sekcije „Dramobrazba“. Cjelodnevni program je, zapravo, bio postavljen kao uvod u ovaj scenski događaj: instalacija praznih stolica sa imenima djece, radionice, crtanje motiva i uređivanje školskog prostora stvorili su refleksivni okvir koji je pripremio publiku za performans i ujedno poslužio kao prirodna motivacija za kasniju panel-diskusiju.

Sam performans je, kroz pažljivo osmišljenu kombinaciju svjetla, poezije, muzike uživo i simbolike svijeća, prikazao solidarnost, ljudskost i važnost empatije. Glasovi pjesnika poput Mahmouda Darwisha i Marwana Makhoula ispreplitali su se s muzikom klarineta i živo izvedenom pjesmom, stvarajući snažan umjetnički trenutak koji je publiku pozvao na razmišljanje o miru, odgovornosti i vrijednosti svakog života. Ovaj performans nije bio samo umjetnički izraz, već i didaktički alat: otvorio je prostor za razvoj mirovnog obrazovanja u praksi i postavio ton završnoj panel diskusiji.

U razgovoru su učestvovali mladi iz Gaze i Zapadne obale Maryam, Hamed i Sara koji su predstavljali udruženja Carry for Palestine i Udruženje palestinske zajednice u BiH te Dženana Alađuz, Nihad i Asja Kreševljaković, kao i Nusreta, koja je govorila o transgeneracijskoj traumi. Diskutirali smo o svakodnevnom životu u Palestini prije i poslije početka rata, odrastanju pod okupacijom, o historijskim vezama Palestinaca i Bosanaca. Gosti su podijelili lične priče koje su učenicima približile realnost života pod opsadom, ali i snagu zajednice koja se bori uprkos svemu. Dotakli smo se i pitanja kako se sjećanje pretvara u djelovanje, kako prepoznajemo privilegije poput slobode govora i sigurnog prostora za dijalog, te kako obrazovanje može biti alat za očuvanje ljudskosti u svijetu u kojem medijski narativi često prikazuju pojedince kroz dehumanizirane slike.

Ovaj dan je realiziran zahvaljujući posvećenosti profesora Anese Smailhodžić, Ide Avdibegović, Denise Čordalija, Armina Krnića i Lejle Čaušević, čiji je rad omogućio da se škola pretvori u mjesto učenja, empatije i razumijevanja.